18.02.2011.
Svima koji su željni znanja stranih jezika zadnji je čas da ušetaju u neku od mnogobrojnih škola u Zagrebu. Ukoliko vas lijenost priječi da ovog proljeća ponavljate talijanska vremena ili njemačke padeže, zamislite onda kako je strancima koji žele naučiti hrvatski jezik. Profesorici Kat Bowman iz Australije trebalo je dvije godine života u Hrvatskoj da se odluči na taj važan korak.
Poznaje desetak jezika, no uvijek se zaklinjala da neće učiti one slavenske
Sa svim ovdašnjim prijateljima i partnericom uvijek se sporazumijevala na engleskom, a situacije gdje je hrvatski jezik neizbježan, kao što su detaljniji razgovori s prodavačicama u poznim godinama, jednostavno bi izbjegavala. „Učila sam mnoge jezike, francuski, japanski, njemački, latinski, talijanski, a u Kini, Španjolskoj i Turskoj naučila sam dovoljno vokabulara da se mogu snaći. No, uvijek sam se zaklinjala da nikad neću učiti slavenske jezike. Imaju previše gramatike, a poljski i ruski koje sam poznavala zvučali su dosta grubo ili bi me podsjećali na šum na radiju. Hrvatski zvuči ljepše, no kako sam mislila da ću ovdje ostati kratko, nisam učila jezik. Ali kasnije sam shvatila da bih se voljela sporazumijevati na hrvatskom jeziku i da ću ga jednostavno morati naučiti unatoč gramatici.“
Od ove zime do početka ljeta, Kat će po nekoliko sati dnevno provoditi u Croaticumu, Centru za hrvatski kao drugi i strani jezik na Filozofskom fakultetu. U njemu dvjestotinjak novih polaznika svake godine uči naš jezik, a kako kaže tajnica Nevenka Vrućina, broj je u porastu. Zainteresirani dolaze iz svih krajeva svijeta zbog posla, upisa na program studentske razmjene u Zagrebu, studija kroatistike u svojim zemljama, ili, kao Kat, zato što su stranci koji žele živjeti u Hrvatskoj.
Ona se upravo vratila iz rodne Australije gdje se nakratko preuzela poziciju profesorice engleskog jezika na čemu je diplomirala prije desetak godina. „Prijatelji Australci rekli su mi da sad pričam „lošiji“ engleski jer u razgovoru s ljudima koji nisu izvorni govornici preuzimam nepravilne izraze“, kaže Kat. Njezina je životna priča ispisana u raznim zemljama jer putuje od ranih dvadesetih. Osam godina živjela je u Kini, Japanu, Turskoj, Engleskoj, Njemačkoj i na mnogim drugim destinacijama gdje je provela po nekoliko tjedana. „Došla sam u Zagreb na nekoliko dana i otišla raditi u Sarajevo da bi se prije proljeća ponovno vratila ovdje. Bila je to pogodna sredina u kojoj ću provesti mjesece do ljetnog posla u Engleskoj. Upoznala sam ljude, pa odlučila ostati još malo, nakon svih svojih putovanja uvijek sam se vraćala i nakon nekog vremena zaključila da želim ovdje živjeti, odnosno, imati svoju bazu na dulje vrijeme. U posljednjih šest mjeseci stalno sam govorila da moram otići na tečaj hrvatskog jezika, no nisam se požurivala, htjela sam vidjeti koliko mogu naučiti sama iz okoline.“
Kao profesoricu, frustrirat će me ako za učenje hrvatskog koriste puno engleskog jezika
U većini zemalja gdje je živjela, Kat je podučavala strance engleskom jeziku, često na početničkim tečajevima, a sad će se ponovno naći s druge strane katedre. Kako kaže, u Turskoj, Kini, Kanadi ili u Sarajevu, nigdje ne koristi potporu lokalnog jezika da svojim učenicima predoči engleski jezik. „Kao profesoricu, mislim da će me metode učenja na tečaju frustrirati, posebice ako ne upadnem na višu početničku razinu jer znam da na najnižoj razini koriste puno engleskog jezika. Ne čini mi se pametno za učenje drugog jezika koristiti treći.“
Kat je uvijek voljela podučavati na početničkim satovima što su drugi profesori izbjegavali. „Ušla bih unutra i govorila samo engleski, čak i kad bih naučila jezik sredine. Tu i tamo upotrijebim lokalni jezik za prijevod radi brzine. Ima puno ponavljanja, a učenicima treba više strpljenja jer moraju naučiti razmišljati na drugom jeziku, čak i kad ne razumiju svaku riječ. Zapravo se ponašaju kao djeca jer uče na isti način. Uče i da ne prevode uvijek jer onda će prevoditi u glavi čak i kad nauče jezik, što je hendikep. Ako naučiš jezik kao dijete bit ćeš brži i bolji u razumijevanju jezika kad ne razumiješ sve. Neki ljudi frustriraju se ako ne razumiju zašto je nešto tako kako je, ali moraju prihvatiti da jezik ima svoju logiku.“
Kat nastavlja sa svojim podučavanjem u svijetu i online, a ukoliko dulje ostane u Hrvatskoj, planira započeti posao u Hrvatskoj. Trenutno istražuje tržište škola za strane jezike kojima bi ponudila paket učenja jezičnih metoda za profesore u kojima je najbolja: kako podučavati početnike engleski ili neki drugi strani jezik bez upotrebe trećeg jezika. Učenje prvog slavenskog jezika pri tome će joj biti dobro iskustvo. Kako kaže, sva djeca u svom učenju govora prolaze kroz period tišine kad upijaju govor koji polako počinju razumijevati, a onda i reproducirati. Kat očekuje da se isto dogodi s njezinim znanjem našeg jezika. „Jednog dana ću se dana jednostavno probuditi i govoriti hrvatski jezik“, zaključuje sa smiješkom..
Marina Damjan