09.02.2017.
Samo da podsjetimo, Danci su već godinama na vrhu liste najzadovoljnijih, najsretnijih i najispunjenijih nacija, pa valja pogledati što to oni rade dobro da se kao nacija tako osjećaju.
Empatija je jedna od ključnih vrlina zbog koje se osjećaju sretnima, jer igra glavnu ulogu u stvaranju društvenih veza i odnosa, a zdrave društvene veze i odnosi najviše utječu na naš unutarnji osjećaj sreće. Ako se osjećamo voljeno, prihvaćeno, sigurno, zaštićeno, spokojno i opušteno u društvu dragih ljudi, jednom riječju osjećamo se – sretno.
Empatija je vještina koja se uči. U danskom obrazovnom sustavu učenje empatije smatra se jednako vrijednim kao i učenje matematike ili književnosti te je sastavni dio nastavnog plana od vrtića do kraja srednje škole. Danci su jako ozbiljno shvatili rezultate brojnih studija koje govore da empatija čini djecu emocionalno i društveno kompetentnijima i značajno smanjuje međuvršnjačko zlostavljanje. Isto tako, empatična djeca postaju uspješniji i produktivniji odrasli ljudi.
Kako Danci djecu u vrtićima i školama uče empatiji?
U kurikulumu postoji nekoliko različitih programa, ali program “Klassen Time” (u slobodnom prijevodu “Sat za razred”) se posebno izdvaja. Djeca se u njega uključuju s polaskom u predškolski vrtić, odnosno sa 6 godina i pohađaju ga do mature sa 16 godina.
Klassen Time održava se jedan dan u tjednu i traje minimalno jedan sat. Sva djeca u razredu okupe se u posebno uređenoj učionici za opuštanje. Sjede na jastučićima, leže na prostirkama i opušteno razgovaraju. Tijekom tog sata svatko ima pravo govoriti o problemu koji ga tišti. Bilo da se radi o problemu između dva učenika, problema s učiteljima, s djecom koja su bila bezobrazna, s gradivom koje ne razumiju ili bilo kojim drugim školskim pitanjem. No djeca mogu pričati i o temi koja nije nužno vezana za školu.
Razgovara se o medijima i vijestima koje djecu plaše, o razvodu roditelja, životinjama i kućnim ljubimcima, promjenama kroz koje neka obitelj prolazi. Ukratko, djeca mogu pričati o bilo čemu što im zaokuplja misli ili djeluje na njihove emocije. Učiteljica potom pušta drugu djecu da komentiraju i da svi zajedno kao grupa predlažu rješenja. Na taj način sva se djeca stavljaju u tuđe cipele i aktivno nude pomoć djetetu koje to treba ili želi. Često učiteljice i učitelji imaju svoj popis “problema” koje su tijekom tjedna zamijetili, pa ih podijele s djecom i potiču ih opet da djeca sama pronađu rješenje koje je pravedno, moralno, uvažava i poštuje svako dijete u razredu i donosi poboljšanje u funkcioniranje grupe.
Ako u razredu nema nikakvog problema niti ozbiljne teme o kojoj bi se razgovaralo, djeca jednostavno leže, šute, odmaraju, maštaju, dišu, meditiraju i uživaju.
No to nije sve. Svaki tjedan jedna je grupica djece zadužena da za Klassen Time ispeče poznatu dansku tortu prema starom receptu s kojom se na kraju djeca počaste. Svako dijete tako ima prilike nešto lijepo i ukusno napraviti za svoje prijatelje iz razreda, a svi su definitivno presretni kad u razred stigne torta!
Glavna tema – međuvršnjačko zadirkivanje, ogovaranje i vrijeđanje
Praksa pokazuje da djeca najviše govore o problemima s vršnjacima, odnosno o ogovaranju, socijalnom isključivanju i zadirkivanju. Zajedničkim raspravama takve se situacije sasiječu odmah u korijenu pa rijetko dolazi do bullyinga, odnosno zlostavljanja i fizičke agresivnosti među djecom.
Najvažnija stvar je da se svakoga sasluša i da se djecu potakne da pokušaju shvatiti kako se netko drugi osjeća i zašto se tako osjeća. Sva rješenja do kojih razred dolazi baziraju se na slušanju i stvarnom razumijevanju učenika.
Izvor: Školski portal